Prema smjernicama europskog kardiološkog društva, sportaši natjecateljskog sporta imaju 2.8x veći rizik za iznenadnu smrt od sportaša rekreativaca. Većina tih ljudi je smatrana zdrava do tada, što postavlja sumnju na detaljnost i konkretnost preventivnih liječničkih pregleda.

Problem je jedino što je sve ostalo na preporukama koje nikad nisu postale zakonske obaveze.
Najbolje i najstrožije sustave prevencije postavlja UEFA, dok se za ostale sportske saveze sa strane struke smatra kako vrlo površno pristupaju ovom problemu. Iznenadna smrt će se u konačnici dogoditi u 1 od 50 000 slučajeva. Vrlo je bitno prepoznati nositelje rizičnih stanja. Većina preporuka uključuje osobnu i obiteljsku anamnezu, fizikalni pregled i 12-kanalni EKG na dan odmora.

Tek u slučaju daljnjih potreba za konkretnijom obradom radi se UZV srca, holter, magnetska rezonanca i test opterećenja. Za pohvalu je provedena studija u Italiji, u kojoj je zakonodavstvo popratilo medicinske preporuke prevencije. Provodila se u Veneto regiji, od 1974. do 2004., na populaciji sportaša od 12 do 35 godina (više od 42 000 sportaša). Kontrolna grupa je bila obična populacija. Tijekom navedenog istraživanja identificirana je skupina ljudi koja je imala i do 3.5x veću šansu za iznenadnu smrt. Tu izdvojenu skupinu pratili su dijagnostikom višeg stupnja. Samim time je incidencija dovedena ispod razine kontrolne skupine, čime su spašeni životi.

Kardiološki preventivni minimum u Italiji košta 30 eura po ispitaniku, u Britaniji 150 funti, a u Hrvatskoj je još skuplje jer zahtjeva obradu u privatnom zdravstvenom sektoru.
Amerikanci su napravili istraživanje u kojem cijena spašenog jednog života iznosi između 44 i 204 000 dolara.
Italija ima najrazvijeniji sustav. Naglasak je na educiranju liječnika kompetentnih za očitanje EKG-a. Bitno je prepoznati lažno pozitivne i lažno negativne rezultate, kako bi se smanjili troškovi daljnje obrade.