Artroskopija gležnja

Zašto me boli gležanj?

Ovaj specifičan zglob ljudskog tijela i danas je zanemaren po pitanju bolova i posljedičnoj nemogućnosti hoda, trčanja, bavljenja sportom…

Spomenimo samo najčešće razloge bolnog gležnja :

• ozljeda ligamenata (najčešće prisutna)
• ozljede zglobne hrskavice
• instabilitet gležnja, tetivne ozljede i stanja
• prijelom,  sindrom sraza

Ključna je točna dijagnostika uzroka bolova gležnja.  Potom se u večini slučajeva započinje sa konzervativnim liječenjem. Napredno liječenje koncipirano je tako da u središte postavlja funkcionalni oporavak vašeg gležnja.

Od operativnih metoda, ističe se – artroskopija gležnja koja daje odličan uvid u stanje zgloba. Vrsta je to ortopedskog zahvata koja je doživjela veliki procvat u posljednjih nekoliko desetljeća. Moderna medicina preferira minimalno invazivan pristup uz što manju traumu po pacijenta, a artroskopija omogućuje upravo to – maksimalan učinak uz minimalnu štetu.

Riječ je o tzv. „jednodnevnom ortopedskom zahvatu”, pri čemu pacijent samo nekoliko sati nakon provedenog kirurškog zahvata biva otpušten na kućno liječenje.

Specijalni kirurški instrumenti omogućuju odličan pogled u zglob, bez narušavanja građe tkiva. Ujedno, potencijalne komplikacije ovakvog tipa liječenja malobrojne su i iznimno se rijetko događaju, a sam postoperativni oporavak značajno je skraćen, što ovaj tip liječenja čini pristupačnim, osobito sportašima. .

Zbog velikog broja komponenti od kojih svaka može funkcionirati kao zasebna cjelina, u ljudi se evolucijom zgloba razvilo nekoliko mehanizama koji omogućuju njihovo adekvatno međudjelovanje. Prije svega, ovdje mislimo na snažan ligamentarno-tetivni aparat, koji drži veliki broj komponenti gležnja na mjestu, omogućujući pravilnu funkciju i opseg pokreta. Istovremeno, zbog velikih sila koje djeluju na sam zglob (podnošenje tjelesne težine), u gornjem zglobu gležnja prisutan je debeo sloj hrskavičnog tkiva, koji ima ulogu amortizacije statičko-dinamičkih sila koje djeluju u gležnju, a istovremeno omogućuje glatko izvođenje pokreta u njihovom punom opsegu. Najvažniji ligamenti zaslužni za stabilizaciju zgloba gležnja u cjelini su:

• Deltoidni ligament (ligamentum deltoideum) – smješten s medijalne (unutrašnje) strane stopala, sastoji se od većeg dijela snopova ligamentarnog tkiva i daje maksimalnu stabilnost zglobu učvršćujući ga na njegovoj unutrašnoj strani. Najjači je ligament zgloba gležnja. Pruža se od medijalnog maleola (kvrga na unutrašnjoj strani gležnja) i lepezasto se širi po cijeloj unutarnjoj strani zgloba, hvatajući se čak na četiri različita mjesta.
• Prednji i stražnji talofibularni ligament – zajedno s kalkaneofibularnim ligamentom čine cjelinu koja daje stabilnost s lateralne (vanjske) strane zgloba. Iako se radi o izuzetno jakom ligamentu, njegova mogućnost amortizacije abnormalnih pokreta slabija je u odnosu na deltoidni ligament, zbog čega se najveći broj traumatskih ozljeda gležnja događa na način da se stopalo izvrne „prema unutra“.
• Kalkaneofibularni ligament – učvršćuje vezu petne i lisne kosti te zajedno s prethodno navedenim talofibularnim ligamentima stabilizira gležanj s vanjske strane.

Osobe s opsežnijim akutnim oštećenjima hrskavice, kakva mogu nastati nakon veće traume gležnja, kao i osobe s kroničnim oštećenjima hrskavice u kojih je već došlo do početnih degenerativnih promjena, vrlo se često prezentiraju sa sličnim simptomima, u kojima najčešće dominiraju bol, oticanje i smanjen opseg pokreta u zglobu. Važno je napomenuti da će u velikom broju slučajeva akutno oštećenje ligamenata najčešće zbog neprepoznatog stanja i neadekvatnog liječenja, prijeći u kronično oštećenje.

Naime, pri traumama gležnja kakve na dnevnoj bazi viđamo gotovo stalno, a koje uključuju različite oblike uganuća gležnja (kada čovjek „krivo stane“), može doći do distenzije (istegnuća), parcijalne rupture ili pak totalne rupture ligamenata koji stabiliziraju sami zglob. Zbog izostanka stabilizacijske funkcije oštećenog ligamenta, u dijelovima samog zgloba nastaje vremenom mikroinstabilitet, što u konačnici uzrokuje tegobe sa gležnjem.

Dijagnoza i indikacija za artroskopiju gležnja donose se na temelju anamneze, temeljitog kliničkog pregleda te radiološke obrade ali i MR dijgnostike. Inicijalni ultrazvuk gležnja daje nam obilje informacija o strukturama bitnim za fiziološku pokretljivost. Prednost izvođenja ultrazvuka je dinamički prikaz struktura, odnosno  jasna vidljivost prilikom –  izvođenja pokreta. RTG snimke mogu jasno raspoznati artrotske promjene gležnja (sužen zglobni prostor, subhondralna sklerozacija, cistične promjene kosti, postojanje osteofita). Magnetska rezonanca detaljno otkriva stanje mekih tkiva, ligamenata i tetiva te eventualno postojanje ozljeda hrskavice.

Priprema za zahvat artroskopije gležnja

Artroskopska operacija gležnja izvodi se najčešće u tzv. spinalnoj anesteziji ili općoj anesteziji. Anesteziološkim predoperativnim pregledom utvrđuje se sposobnost vašeg organizma za operativni zahvat pa tako i za vrstu anestezije. Tijekom zahvata potreban je konstantni anesteziološki nadzor, prvenstveno vitalnih funkcija organizma. Intraoperativna analgetska i antibiotska terapija sastavni je dio procedure.  Također, potrebno je osigurati “beskrvne” uvjete u zglobu  radi što bolje vidljivosti. Nakon zahvata, u sobi za oporavak nastavlja se nadzor funnkcija kroz nekoliko sati. Tek po stabiliziranju svih medicinskih parametara, slijedi otpust kući istog dana.

Prije samog zahvata proći ćete detaljan pregled  anesteziologa, a sve kako bismo osigurali maksimalno dobar ishod zahvata. Operater će vam prije operacije u detalje objasniti cijeli postupak te vam predočiti što očekujemo od samog zahvata.

Tijek zahvata artroskopije gležnja

Potrebno je omogućiti i beskrvno operativno polje, što znači primjenu tzv. blijede staze. Slijedi sterilno pranje i pokrivanje operativnog polja i pristup u zglob kroz standardne portale. Kako se radi o minimalno invazivnom zahvatu, milimetarski rezovi omogućuje operateru vizualizaciju unutrašnjosti zgloba te modifikaciju patoloških struktura. Posebnim instrumentima se provodi operativno liječenje, odstranjuje višak sinovijalne membrane zgloba, uklanjaju koštani defekti (osteofiti) koji ograničavaju opseg pokreta u zglobu te reparira i uklanja eventualni defekt hrskavičnog tkiva. Važno je tijekom operacije „zagladiti“ hrskavicu, kako bi zglob ponovno dobio svoju prvobitnu funkciju.

Zglobna hrskavica gležnja drugačije se ponaša od iste u koljenskom zglobu. Ozljede hrskavične površine gležnja često su neprepoznate.