Artroskopija gležnja

Što je artroskopija gležnja?

Artroskopija gležnja daje odličan uvid u stanje zgloba. Vrsta je to ortopedskog zahvata koja je doživjela veliki procvat u posljednjih nekoliko desetljeća. Moderna medicina preferira minimalno invazivan pristup uz što manju traumu po pacijenta, a artroskopija omogućuje upravo to – maksimalan učinak uz minimalnu štetu.

Riječ je o tzv. „jednodnevnom ortopedskom zahvatu”, pri čemu pacijent samo nekoliko sati nakon provedenog kirurškog zahvata biva otpušten na kućno liječenje. Ujedno, potencijalne komplikacije ovakvog tipa liječenja malobrojne su i iznimno se rijetko događaju, a sam postoperativni oporavak značajno je skraćen, što ovaj tip liječenja čini osobito omiljenim među mladim ljudima i sportašima. Sudeći prema broju izvedenih zahvata i stalnom usavršavanju različitih tehnika izvođenja, o njenoj sadašnjosti.

Zbog velikog broja komponenti od kojih svaka može funkcionirati kao zasebna cjelina, u ljudi se evolucijom zgloba razvilo nekoliko mehanizama koji omogućuju njihovo adekvatno međudjelovanje. Prije svega, ovdje mislimo na snažan ligamentarno-tetivni aparat, koji drži veliki broj komponenti gležnja na mjestu, omogućujući pravilnu funkciju i opseg pokreta. Istovremeno, zbog velikih sila koje djeluju na sam zglob (podnošenje tjelesne težine), u gornjem zglobu gležnja prisutan je debeo sloj hrskavičnog tkiva, koji ima ulogu amortizacije statičko-dinamičkih sila koje djeluju u gležnju, a istovremeno omogućuje glatko izvođenje pokreta u njihovom punom opsegu. Najvažniji ligamenti zaslužni za stabilizaciju zgloba gležnja u cjelini su:

• Deltoidni ligament (ligamentum deltoideum) – smješten s medijalne (unutrašnje) strane stopala, sastoji se od većeg dijela snopova ligamentarnog tkiva i daje maksimalnu stabilnost zglobu učvršćujući ga na njegovoj unutrašnoj strani. Najjači je ligament zgloba gležnja. Pruža se od medijalnog maleola (kvrga na unutrašnjoj strani gležnja) i lepezasto se širi po cijeloj unutarnjoj strani zgloba, hvatajući se čak na četiri različita mjesta.
• Prednji i stražnji talofibularni ligament – zajedno s kalkaneofibularnim ligamentom čine cjelinu koja daje stabilnost s lateralne (vanjske) strane zgloba. Iako se radi o izuzetno jakom ligamentu, njegova mogućnost amortizacije abnormalnih pokreta slabija je u odnosu na deltoidni ligament, zbog čega se najveći broj traumatskih ozljeda gležnja događa na način da se stopalo izvrne „prema unutra“. Najveći broj pacijenata referira se na ovu situaciju kada kažu „krivo sam stao/la“.
• Kalkaneofibularni ligament – učvršćuje vezu petne i lisne kosti te zajedno s prethodno navedenim talofibularnim ligamentima stabilizira gležanj s vanjske strane.

Osobe s opsežnijim akutnim oštećenjima hrskavice, kakva mogu nastati nakon veće traume gležnja, kao i osobe s kroničnim oštećenjima hrskavice u kojih je već došlo do početnih degenerativnih promjena, vrlo se često prezentiraju sa sličnim simptomima, u kojima najčešće dominiraju bol, oticanje i smanjen opseg pokreta u zglobu. Važno je napomenuti da će u velikom broju slučajeva akutno oštećenje ligamenata najčešće zbog neprepoznatog stanja i neadekvatnog liječenja, prijeći u kronično oštećenje. Jednako tako, pri traumi gležnja moguć je razvoj kroničnog oštećenja hrskavice iako inicijalno nije postojalo veće akutno oštećenje!

Naime, pri traumama gležnja kakve na dnevnoj bazi viđamo gotovo stalno, a koje uključuju različite oblike uganuća gležnja (kada čovjek „krivo stane“), može doći do distenzije (istegnuća), parcijalne rupture ili pak totalne rupture ligamenata koji stabiliziraju sami zglob. Zbog izostanka stabilizacijske funkcije oštećenog ligamenta, u dijelovima samog zgloba nastaje vremenom mikroinstabilitet, što u konačnici uzrokuje tegobe sa gležnjem.

Dijagnoza i indikacija za artroskopiju gležnja donose se na temelju anamneze, temeljitog kliničkog pregleda te radiološke obrade u vidu snimanja AP, LL ili kosih snimki gležnja, pri čemu se već na RTG snimkama mogu jasno raspoznati artrotske promjene gležnja (sužen zglobni prostor, subhondralna sklerozacija, cistične promjene kosti, postojanje osteofita). Magnetska rezonanca detaljno otkriva stanje mekih tkiva, postojanje  deformiteta i ozljeda hrskavice.

Priprema za zahvat artroskopije gležnja

Važno je na sam zahvat doći natašte. Ukoliko je zahvat zakazan ujutro, najbolje bi bilo večer prije zahvata ne konzumirati nikakvu hranu. Dozvoljeno je piti vodu, iako ne neposredno pred sam zahvat. Artroskopska operacija gležnja izvodi se u lokalnoj anesteziji, što znači da ste budni tijekom trajanja cijelog zahvata te ste slobodni komunicirati s operaterom, koji će vam ljubazno odgovoriti na sva vaša pitanja. Jednako tako, ukoliko ne želite ništa čuti ni vidjeti, možete zatražiti slušalice te za vrijeme trajanja operacije uživati u glazbi po vašem izboru.

Prije samog zahvata proći ćete detaljan pregled našeg anesteziologa, a sve kako bismo osigurali maksimalno dobar ishod zahvata. Operater će vam prije operacije u detalje objasniti cijeli postupak te vam predočiti što očekujemo od samog zahvata. S obzirom na mjere propisane od strane Stožera za civilnu zaštitu RH, prije samog zahvata potrebno je obaviti PCR testiranje temeljem brisa nazofarinksa na prisutnost virusa SARS CoV-2.

Tijek zahvata artroskopije gležnja

Nakon što se udobno smjestite na operacijski stol, slijedi primjena lokalnog anestetika. Nakon što anestetik počne djelovati, slijedi sterilno pranje i pokrivanje operativnog polja. Tijekom samog zahvata, s unutrašnje i vanjske strane gležnja učine se dvije manje rupice, u prosjeku ne veće od 5mm, koje omogućuju operateru vizualizaciju unutrašnjosti zgloba te modifikaciju patoloških struktura. Kroz jednu rupicu uvodi se kamera, dok se kroz drugu rupicu, smještenu na suprotnoj strani, u zglob uvodi instrument kojim se provodi operativno liječenje. Instrument koji se uvodi najčešće je jedna vrsta brusilice, kojom se odstranjuje višak sinovijalne membrane zgloba, uklanjaju koštani defekti (osteofiti) koji ograničavaju opseg pokreta u zglobu te reparira i uklanja eventualni defekt hrskavičnog tkiva. Važno je tijekom operacije „zagladiti“ hrskavicu, kako bi zglob ponovno dobio svoju prvobitnu funkciju.