Liječenje karpalnog kanala i dekompresija živaca

Sindrom karpalnog kanala

Sindrom karpalnog kanala predstavlja najrašireniju kompresivnu patologiju perifernog živca u ljudskom tijelu, koja nastaje uslijed pritiska okolnih struktura na središnji živac u području korijena šake.

Karpalni kanal čini osam sitnih kostiju ručnog zgloba s donje strane, a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo, odnosno ligamentarna struktura. Kroz taj tunel, iz podlaktice u šaku, ulazi živac medianus, ali i tetive mišića koje pokreću prste. Tetive su obložene tankom sinovijalnom ovojnicom (slika dolje).

Zašto dolazi do nastanka sindroma karpalnog kanala?

Ovaj se sindrom javlja prvenstveno uslijed pojačane uporabe zgloba šake, odnosno preopterećenja tetiva u karpalnom kanalu (npr. prekomjerni rad na tipkovnici, a čest je i kod manualnih radnika, kirurga, fizioterapeuta, masera itd.)., što značajno doprinosi stvaranju sindroma karpalnog kanala. Prevencija nastanka ovog sindroma, u sklopu održavanja kvalitete života, neobično je važna. Svi procesi koji utječu na zadebljanje tetiva, oticanje u području karpalnog kanala ili na njegovo suženje, mogu dovesti do pojačanog pritiska na živac. Svakako, prethodno treba isključiti određene sustavne bolesti poput dijabetesa, reumatoidnog artritisa, endokrinih bolesti i sl., ali i sumnju na tumor, nakupljanje tekućine u organizmu kao posljedicu trudnoće ili menopauze, posljedice uzimanja određenih lijekova i sl.

Tzv. posttraumatski sindrom karpalnog kanala, pak, stanje je koje nastaje zbog prijeloma palčane kosti na tipičnom mjestu te ima za posljedicu, zbog promijenjenih anatomskih odnosa, preuranjeno stvaranje kompresije na središnji živac. Sindrom karpalnog kanala javlja se češće kod žena. Može se javiti na obje šake, ali su simptomi obično izraženiji na dominantnoj ruci. Razvijanje simptoma obično počinje kao prolazno trnjenje u prstima tijekom noći ili ujutro, a kasnije je prisutno tijekom cijelog dana. Utrnutost prva tri prsta šake, oticanje prstiju (osobito palca) i šake, smanjivanje pokretljivosti, a kasnije i bolovi te mišićna slabost, odlike su ovog kanalikularnog sindroma. Ukoliko je stanje uznapredovalo, često oboljelima zbog mišićne slabosti ispadaju predmeti iz ruke, otežano je zakopčavanje gumbiju, grudnjaka i sl, a bolovi su konstantni.

Dijagnostika

Zbog toga što se klinička slika sindroma karpalnog kanala može preklapati s kliničkom slikom bolesti vratne kralježnice, nužan je detaljan specijalistički pregled. Dijagnoza sindroma karpalnog kanala postavlja se na temelju kliničkog pregleda i elektromioneurografije (EMNG), odnosno elektrofiziološke pretrage funkcije mišića i perifernih živaca, koja može ukazati na njihovo oštećenje. Osim RTG obrade, ponekad se može učiniti i magnetska rezonanca šake, koja otkriva sve promjene mekih tkiva u navedenom području.

Liječenje

Razumljivo, ranije započeto liječenje sindroma karpalnog kanala, ima bolju konačnu prognozu. Ukoliko je prisutan gubitak osjeta i atrofija mišića palca, pacijent ima lošiju prognozu. Liječenje sindroma karpalnog kanala može biti konzervativno i operativno. Neuspješno konzervativno liječenje, koje često uključuje i injekcije kortikosteroida te udlage, ima za posljedicu nužnost operativnog liječenja. Operativni zahvat izvodi se u lokalnoj anesteziji, primjenom tzv. „blijede staze“, odnosno kompresivne poveske koja pritiskom na krvne žile omogućuje bolju vizualizaciju za vrijeme zahvata. Svrha operacije je presijecanje ovojnice tetiva kroz koje prolazi živac, a konačni rezultat zahvata ovisi o samom tijeku operacije te iskustvu liječnika. Čak i ukoliko se zahvat izvede po svim pravilima struke, ponekad nakon operativnog zahvata postoji mogućnost smanjene pokretljivosti prstiju, smanjenog osjeta te mogućnost nastanka manje infekcije.

Oporavak

Oporavak nakon operativnog zahvata može trajati mjesecima, a prije svega ovisi o stanju šake prije samog zahvata te je bitno strpljenje u poslijeoperacijskom razdoblju. U Poliklinici Ribnjak na raspolaganju su vam kompletne usluge fizikalne terapije, ali i suvremenog postoperacijskog liječenja regenerativnim metodama, kao što je  primjena ACP metode. Primjenom autologne kondicionirane plazme, dokazano je brže cijeljenje u području reza, ubrzano splašnjavanje otečenosti i smanjenje boli, te ubrzano povećanje pokretljivosti prstiju šake.

Zbog toga što se klinička slika sindroma karpalnog kanala može preklapati s kliničkom slikom bolesti vratne kralježnice, nužan je detaljan specijalistički pregled. Dijagnoza sindroma karpalnog kanala postavlja se na temelju kliničkog pregleda i elektromioneurografije (EMNG), odnosno elektrofiziološke pretrage funkcije mišića i perifernih živaca, koja može ukazati na njihovo oštećenje. Osim RTG obrade, ponekad se može učiniti i magnetska rezonanca šake, koja otkriva sve promjene mekih tkiva u navedenom području.