Teniski i golferski lakat

Početna » Ortopedija » Bol u laktu » Teniski i golferski lakat

Osim dugotrajnih preopterećenja lakta, razlog može biti i jednokratna trauma, npr. kod nošenja teškog tereta.

Teniski lakat

Teniski lakat predstavlja jedan od učestalijih sindroma prenaprezanja koštano – mišićnog sustava. Stručni naziv ovog sindroma je lateralni epikondilitis.

Uslijed oštećenja tetiva mišića koji ispružaju šaku i prste, dolazi do bolnog stanja lakta, osobito prilikom ponavljanih pokreta. Svi mišići podlaktice imaju polazište s tzv. epikondila, odnosno koštanih izbočina u području donjeg dijela lakta. Na tom hvatištu tetiva nastaju degenerativne promjene koje uzrokuju teniski lakat, prvenstveno zbog promjena na razini mikrocirkulacije. Stoga, dugotrajni slučajevi ovog sindroma ne predstavljaju pravo upalno stanje, što je bitno u provođenju liječenja.

Osim dugotrajnih preopterećenja lakta, razlog može biti i jednokratna trauma, npr. kod nošenja teškog tereta. Tako se teniski lakat najčešće viđa kao profesionalna bolest, primjerice kod sportaša, stomatologa, kirurga, itd., dakle osoba s učestalom uporabom mišića podlaktice. Ipak, sukladno modernom načinu života, ovo stanje najčešće susrećemo uslijed pretjerane upotrebe računala, pa je opravdano govoriti o pojavi „kompjuterskog lakta“. Prvi simptom, bol, javlja se na vanjskoj strani podlaktice ispod zgloba lakta. Bol obično započinje postepeno i kasnije jača intenzitetom. Ovisno o težini oštećenja, bol može biti blaga i javiti se neko vrijeme nakon aktivnosti, može trajati za vrijeme aktivnosti i pojačavati se ili može biti konstantna. Često je prisutna i osjetljivost na dodir u području lakta.

Golferski lakat

Nastavno na poremećaj opisan kao teniski lakat, valja napomenuti da postoji i drugi oblik ove bolesti, a naziva se golferski lakat. U principu, radi se o istom stanju, samo je zahvaćeno drugo područje – kod “teniskog” lakta primarno je zahvaćeno područje lateralnog epikondila, odnosno vanjske strane lakta, dok je kod “golferskog” lakta primarno zahvaćeno područje medijalnog epikondila, odnosno unutarnje strane lakta, te tetiva mišića s unutarnje strane podlaktice koji su zaduženi za fleksiju tj. savijanje šake. Teniski lakat, dakle, treba razlikovati od golferskog lakta. Karakteristike bolesti, izuzev mjesta primarnog oštećenja i boli, praktički su identične. Pokretljivost podlaktice kod oba je stanja ponekad smanjena i otežano ju je ispraviti. Vremenom dolazi i do slabljenja mišića.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja temeljem specijalističkog pregleda i kliničkih testova na lakatnom zglobu te podataka o zanimanju i sportskim aktivnostima bolesnika. U Poliklinici Ribnjak suvereno koristimo dijagnostički ultrazvuk kojim je moguće točno utvrditi lokaciju oštećenja. Specijalist ortoped educiran je za postavljanje diferencijalne dijagnoze prema skupini kompresivnih stanja živaca u području lakta. Pritisak na živčane strukture lakta može davati lažnu sliku teniskog lakta, stoga je u slučaju sumnje potrebno učiniti dodatnu obradu, odnosno ispitivanje živčane provodljivosti ili elektromioneurografiju – EMNG.

Liječenje

Liječenje ovog sindroma može biti konzervativno i operativno. Neuspješno konzervativno liječenje, koje često uključuje i injekcije kortikosteroida, nošenje podlaktične poveske i sl., ima za posljedicu nužnost operativnog liječenja. Operativni zahvat izvodi se u regionalnoj anesteziji, ponekad i primjenom tzv. „blijede staze“, odnosno kompresivne poveske koja pritiskom na krvne žile omogućuje bolju vizualizaciju za vrijeme zahvata.

Ideja kirurškog liječenja je tzv. dezinsercija, odnosno odvajanje tetivnog hvatišta, s eventualnim odstranjenjem patološki promijenjenog dijela kosti lakta. Oporavak nakon zahvata može potrajati te je stoga bitno strpljenje u poslijeoperacijskom razdoblju. Treba napomenuti da se operacijskom liječenju pribjegava tek kada su iscrpljene sve druge mogućnosti liječenja ovog sindroma prenaprezanja. U Poliklinici Ribnjak, osim usluga fizikalne terapije u liječenju ovog sindroma, vrlo uspješno koristimo metodu liječenja autolognom kondicioniranom plazmom (PRP), u skladu s aktualnim terapijskim principima liječenja.

Brojne znanstvene studije potvrđuju brži oporavak nakon primjene autologne kondicionirane plazme uslijed blagotovornog učinka faktora rasta iz trombocita na mikrooštećenja u području tetivnog hvatišta. Primjenom te metode, dakle, dolazi do regeneracije ozlijeđenog mjesta na potpuno prirodan način. Zaključno, radi se o vrlo raširenom sindromu prenaprezanja, koji zahtijeva specijalistički pristup od postavljanja dijagnoze, praćenja progresije stanja, do liječenja i oporavka. Visoko educirano osoblje naše ustanove poduzima sve potrebne mjere koje opisano bolno stanje lakta iziskuje, a u svrhu uspješnog rezultata liječenja.