ORTOPEDIJA

Krivo srasli prijelomi

Krivo srasli prijelomi jedna su od najtežih komplikacija prijeloma – saznajte kako ih liječiti bez operacije!

Prijelomi u svakodnevnom životu

Prekid u kontinuitetu strukture kosti

Prijelomi ili frakture kostiju definiraju se kao prekid u kontinuitetu koštane strukture. Razlozi za to mogu biti mnogobrojni, ali prijelome uglavnom dijelimo na tri veće skupine, koje se zatim dijele na niz manjih podskupina. Za potrebe ovog teksta, u obzir ćemo uzeti samo diobu prijeloma na:

  • Traumatske frakture
  • Stres-frakture
  • Sekundarne frakture (frakture koje svoj primarni uzrok imaju u nekoj drugoj bolesti, ali se kao jedna od posljedica te bolesti javlja koštana slabost i povećan rizik od prijeloma, npr. kod osteoporoze ili tumora koji su metastazirali na kosti)

Broj znanstvenih istraživanja na temu epidemiologije prijeloma nije velik. Razloga za to je nekoliko, ali se ponajviše ističu podcjenjivanje ukupnog broja fraktura zbog nemogućnosti objektivne procjene broja prijeloma koji se dogode na dnevnoj bazi (veliki broj ustanova u kojima se ti prijelomi saniraju onemogućuju pravilno zbrajanje i procjenu), zatim, kao druga krajnost, potencijalno precjenjivanje pretrpljene ozljede (primjerice, mladi doktor u želji da ne previdi prijelom neku će ozljedu klasificirati prijelomom i tako ga i tretirati unatoč činjenici da se možda ne radi o prijelomu), kao i činjenica da je za objektivno dokazivanje prijeloma potrebna dijagnostika koja traje izvjesnu količinu vremena, zbog čega liječnici često na temelju svog iskustva ozljedu okarakteriziraju prijelomom iako to možda nije slučaj. Također, epidemiologija prijeloma razlikuje se od područja do područja, od države do države i od kontinenta do kontinenta. Ipak, moguće je donijeti neke zaključke o epidemiologiji prijeloma čak i na temelju podataka na lokalnoj razini, pa je tako jedno istraživanje iz 2000. godine provedeno u Edinburghu došlo do stope incidencije prijeloma između 9 i 22 na 1000 stanovnika u jednoj godini.

Navedena brojka nije velika, ali jednako tako nije niti zanemariva i predstavlja jedan od izazova za medicinske djelatnike i stručnjake zbog dugotrajnog i financijski zahtjevnog liječenja. Dodatni problem u cijeloj priči predstavljaju i potencijalne komplikacije u samom liječenju, koje mogu dovesti do još većeg vremenskog i financijskog opterećenja na zdravstveni sustav, a o kojima će biti govora u ovom tekstu. Radi se, naime, o neadekvatno ili krivo sraslim prijelomima. U ovom ćemo tekstu nastojati odgovoriti na pitanja koliko često dolazi do ove komplikacije, kako se prezentira i prepoznaje, kako se dijagnosticira i liječi te ima li potencijalnih dugoročnih posljedica po zdravlje i ako ih ima, o kakvim se posljedicama radi.



FRAKTURE

Iz drugih izvora na ovu temu

Krivo srasli prijelomi jedna su od najčešćih komplikacija samih prijeloma.


Prijelomi u svakodnevnom životu

Prekid u kontinuitetu strukture kosti

Prijelomi ili frakture kostiju definiraju se kao prekid u kontinuitetu koštane strukture. Razlozi za to mogu biti mnogobrojni, ali prijelome uglavnom dijelimo na tri veće skupine, koje se zatim dijele na niz manjih podskupina. Za potrebe ovog teksta, u obzir ćemo uzeti samo diobu prijeloma na:

  • Traumatske frakture
  • Stres-frakture
  • Sekundarne frakture (frakture koje svoj primarni uzrok imaju u nekoj drugoj bolesti, ali se kao jedna od posljedica te bolesti javlja koštana slabost i povećan rizik od prijeloma, npr. kod osteoporoze ili tumora koji su metastazirali na kosti)

Broj znanstvenih istraživanja na temu epidemiologije prijeloma nije velik. Razloga za to je nekoliko, ali se ponajviše ističu podcjenjivanje ukupnog broja fraktura zbog nemogućnosti objektivne procjene broja prijeloma koji se dogode na dnevnoj bazi (veliki broj ustanova u kojima se ti prijelomi saniraju onemogućuju pravilno zbrajanje i procjenu), zatim, kao druga krajnost, potencijalno precjenjivanje pretrpljene ozljede (primjerice, mladi doktor u želji da ne previdi prijelom neku će ozljedu klasificirati prijelomom i tako ga i tretirati unatoč činjenici da se možda ne radi o prijelomu), kao i činjenica da je za objektivno dokazivanje prijeloma potrebna dijagnostika koja traje izvjesnu količinu vremena, zbog čega liječnici često na temelju svog iskustva ozljedu okarakteriziraju prijelomom iako to možda nije slučaj. Također, epidemiologija prijeloma razlikuje se od područja do područja, od države do države i od kontinenta do kontinenta. Ipak, moguće je donijeti neke zaključke o epidemiologiji prijeloma čak i na temelju podataka na lokalnoj razini, pa je tako jedno istraživanje iz 2000. godine provedeno u Edinburghu došlo do stope incidencije prijeloma između 9 i 22 na 1000 stanovnika u jednoj godini.

Navedena brojka nije velika, ali jednako tako nije niti zanemariva i predstavlja jedan od izazova za medicinske djelatnike i stručnjake zbog dugotrajnog i financijski zahtjevnog liječenja. Dodatni problem u cijeloj priči predstavljaju i potencijalne komplikacije u samom liječenju, koje mogu dovesti do još većeg vremenskog i financijskog opterećenja na zdravstveni sustav, a o kojima će biti govora u ovom tekstu. Radi se, naime, o neadekvatno ili krivo sraslim prijelomima. U ovom ćemo tekstu nastojati odgovoriti na pitanja koliko često dolazi do ove komplikacije, kako se prezentira i prepoznaje, kako se dijagnosticira i liječi te ima li potencijalnih dugoročnih posljedica po zdravlje i ako ih ima, o kakvim se posljedicama radi.


Kako znati jesam li imao/imala prijelom?


Nakon samog traumatskog događaja, prvi tipični, ali ujedno i nespecifični simptom prijeloma, jest jaka bol na mjestu traume. Tijekom sljedećih nekoliko sati na mjestu prijeloma dolazi do sve jačeg lokalnog oticanja. Od ostalih nespecifičnih simptoma prijeloma, ističe se pojava hematoma, zbog čega lokalizacija traume svojim izgledom može zavarati čovjeka i ukazati na lošiju dijagnozu nego što ona ustvari jest. Loš prognostički znak i indikacija za hitnu hospitalizaciju jest bol koja jača u razdoblju od 12-24h nakon pretrpljene traume, budući da takva vrsta boli ukazuje na potencijalni razvoj „compartment sindroma“ (sindrom odjeljka). Simptomi koji definitivno upućuju na prijelom te ih na taj način i definiramo, jesu krepitacije (škripanje) pri pomicanju ozlijeđenog dijela tijela, deformacija, gubitak funkcije te patološka pokretljivost.

Liječenje se provodi u ovisnosti o vrsti prijeloma te kliničke slike pacijenta s prijelomom. Postoji nekoliko pojmova na temelju kojih se definira vrsta prijeloma, a samim time i hitnost i način liječenja. Prije svega, kriterij otvorenosti ili zatvorenosti prijeloma značajno će utjecati na njegovo saniranje. Nadalje, temeljem rendgenske slike određuje se:

  • izgled frakturne pukotine
  • smještaj frakturne pukotine
  • kut pod kojim se nalaze koštani fragmenti
  • položaj koštanih fragmenata jednog prema drugom

U skladu s navedenim parametrima, može se donijeti odluka o konzervativnom liječenju imobilizacijom sadrenim povojima (gipsom) i RICE protokolom (Rest, Ice, Compression, Elevation – pošteda, primjena leda na mjestu prijeloma, prijevoj, elevacija ozlijeđenog ekstremiteta), ili operativnom liječenju (najčešće ORIF metoda – otvorena repozicija i unutarnja fiksacija).



Kako prepoznati krivo srasli prijelom?

Što mi je činiti?

Cijeljenje frakture predstavlja kritičan korak u kliničkom liječenju pacijenata s različitim vrstama prijeloma. Evaluacija cijeljenja frakture bazira se na sličnim metodama kao i samo dijagnosticiranje prijeloma – radiografskim nalazima te kliničkim testovima. Ako su razine kalcija i vitamina D u organizmu u skladu s referentnim vrijednostima, a koštano tkivo zdravo, prijelomi u pravilu zacjeljuju za nekoliko tjedana ili mjeseci, i to procesom preoblikovanja – prvo se stvara mekano, novo tkivo (kalus), koje služi kao prekursor za razvoj zrelog tkiva. Sama kost se tijekom prvih tjedana i mjeseci oblikuje različitom brzinom. Naposljetku, kako bi došlo do optimalnog preoblikovanja kosti, potrebno je postupno obnovit normalnu mobilnost i opseg pokreta u zglobu. Međutim, ako do djelovanja sile ili kretanja zgloba dođe prerano, preoblikovanje se može prekinuti, te može doći do ponovnog prijeloma; zbog toga je obično potrebna imobilizacija.

Do kroničnih komplikacija, pak, mogu dovesti i prijelomi koji se šire u zglobove, budući da oni obično zahvaćaju zglobnu hrskavicu. Nepravilno zacijeljena zglobna hrskavica ima sklonost stvaranju ožiljka, a oni pak mogu dovesti do osteoartritisa i smanjene funkcije zahvaćenog zgloba (smanjen opseg pokreta, bolnost).

Faktori rizika za krivo cijeljenje prijeloma uključuju dijelimo na faktore vezane specifično uz nekog pacijenta te faktore nevezane specifično uz pacijenta nego uz sam tip ozljede. Faktori vezani specifično uz pacijenta su:

  • uznapredovala životna dob
  • drugi zdravstveni komorbiditeti
  • pušenje
  • redovna konzumacija nesteroidnih antireumatika poput aspirina
  • različiti genetski poremećaji
  • metaboličke bolesti
  • nutritivna deficijencija (neadekvatna ishrana) te faktore

Faktori nevezani uz pacijenta uključuju:

  • tip frakture
  • lokalizaciju frakture
  • težinu oštećenja okolnog mekog tkiva
  • stupanj oštećenja same kosti
  • kvalitetu provedene kirurške procedure
  • eventualna pojava infekcije na mjestu frakture, što je često kod otvorenih prijeloma kod kojih se ne provede profilaktička antitetanusna terapija.


Kada se frakturni ulomci nalaze u neadekvatnom položaju jedan u odnosu na drugoga (neadekvatna angulacija ili rotacija frakturnih ulomaka, skraćen ekstremitet), tada govorimo o krivo srasloj kosti. Uzroci ovog fenomena leže u neadekvatnoj repoziciji kosti nakon prijeloma, nemogućnosti održavanja povoljnog položaja frakturnih ulomaka tijekom cijeljenja kosti, progresivnog propadanja novoformiranog tkiva zbog inih razloga ili u nemogućnosti stvaranja čvrstog koštanog tkiva (npr. zbog osteoporoze).

RTG pretrage ključni su adut u dijagnostici krivo sraslih prijeloma, međutim, prepoznavanje ovog fenomena iznimno je otežano zbog izrazite individualnosti među pacijentima vezano uz cijeljenje prijeloma – svaki čovjek cijeli drugačije i ono što je normalno za jednog čovjeka, ne mora nužno biti normalno i za nekog drugog.

Liječenje krivo sraslih prijeloma dosad je uključivalo različite konzervativne i kirurške metode koje su se primjenjivale s većim ili manjim uspjehom. Te su metode najčešće uključivale repoziciju, remanipulaciju ili osteotomiju uz istovremenu unutrašnju fiksaciju. Međutim, novija istraživanja ukazuju na potencijalno blagotvoran učinak autologne kondicionirane plazme, kao i mezenhimalnih matičnih stanica, u procesu liječenja krivo sraslih prijeloma. Autologna kondicionirana plazma derivat je Vaše vlastite krvi, koja se nakon procesa centrifugiranja aplicira direktno na mjesto oštećenja tkiva. Tako obrađena krv, odnosno krvna plazma koju izdvajamo tim procesom, bogata je krvnim pločicama, trombocitima. Trombociti, osim u zgrušavanju krvi, značajnu ulogu igraju i u obnovi tkiva, osobito onih mekih, budući da su izuzetno bogati faktorima rasta, koji omogućuju pravilno i brzo cijeljenje te smanjuju rizik od recidiva (ponovljene ozljede).

Regenerativna medicina apsolutni je hit 21.stoljeća kada govorimo o medicinskim dostignućima, a svoju popularnost između ostalog duguje i primjeni mezenhimalnih matičnih stanica. Mezenhimalne matične stanice mogu se ekstrahirati iz nekoliko različitih lokalizacija u organizmu, a najčešća i najbezbolnija je meko masno tkivo na abdomenu. To se masno tkivo zatim filtrira kroz specijalno dizajniran uređaj, uslijed čega zaostaju isključivo matične stanice. Matične stanice posebne su zbog svoje mogućnosti diferencijacije u više različitih vrsta tkiva, a ta njihova osobina biva i dodatno istaknuta kada se primjenjuju u kombinaciji s autolognom kondicioniranom plazmom, budući da faktori rasta iz plazme dodatno pojačavaju učinak matičnih stanica potičući ih na umnožavanje i diferencijaciju.

Metoda primjene autologne kondicionirane plazme i mezenhimalnih matičnih stanica u liječenju ortopedskih poremećaja i oštećenja apsolutni je hit moderne medicine. Poliklinika Ribnjak, predvođena svojim osnivačem dr. Milanom Miloševićem, ponosno ističe kako je upravo naša ustanova bila među prvim ustanovama na ovim prostorima koje su uvele ovaj tip liječenja u svoju ponudu, što nas čini svojevrsnim pionirima na ovom području. Posjetite nas na našoj adresi u Ulici grada Mainza 17 i obratite nam se s punim povjerenjem. Znat ćemo se pobrinuti za Vas.

Poliklinika Ribnjak. Zdravlje i ljepota. Zajedno.




Ukratko


Poliklinika Ribnjak jedinstvena je ustanova na području Republike Hrvatske. Objedinjuje različite grane medicine, a sve kako bi ostala vjerna svom sloganu “Zdravlje i Ljepota. Zajedno”. Ortopedija, napredna sportska dijagnostika, funkcionalna i kineziološka rehabilitacija, estetska kirurgija i tretmani, usluge su koje pružamo svakodnevno, stručno i u skladu s najnovijim profesionalnim standardima.

Poliklinika Ribnjak jedinstveno je mjesto primjene načela regenerativne medicine u vidu aplikacije MATIČNIH STANICA i AUTOLOGNE KONDICIONIRANE PLAZME, dok individualno prilagođenu rehabilitaciju primjenjujemo kao komplementarnu metodu u funkciji što bržeg i kvalitetnijeg oporavka.




Newsletter


Prijavite se za newsletter Poliklinike Ribnjak i primajte pogodnosti i novosti izravno u svoj inbox.



    Poliklinika Ribnjak 2020. Sva prava pridržana.