Sposobnost ponavljanja sprintova (SPS) je mogućnost izvedbe velikog broja kratkih sprintova ispod 10 sek, sa kratkom pauzom ispod 1 min (Girard i sur., 2011).
Ova sposobnost u kolektivnim sportskim igrama čini ogromnu razliku između vrhunskih i prosječnih igrača (u nogometu je npr. ta razlika 58%, Mohr i sur., 2003).

Koje to determinante određuju pad SPS tijekom utakmice?

  • Mišićna ekscitabilnost koja se ogleda u smanjenju aktivnosti Na+/K+ pumpe, u prijevodu smanjenje kvalitete mišićnih kontrakcija.
  • Resinteza kreatin-fosfatnog kapaciteta (CrP), koja je npr. u sprintu u trajanju od 3 sek 55% izvor energije.
  • Resinteza CrP je u direktnoj vezi sa aerobnim kapacitetom (VO2max). U prvom pojedinačnom sprintu je njegov udio 3-8%, a u desetom je do čak 40%.
  • Metabolizam anaerobne glikolize je u prvom pojedinačnom sprintu 32-40%, dok je u desetom tek 9%.
  • Puferski kapacitet kao sposobnost uklanjanja H+iona i laktata. Kvaliteta sprinta opada sa povećanjem vodikovih H+iona u mišićima i krvi.
  • Živčana provodljivost i uključenost mišićnih vlakana je direktno povezana sa razinom snage, npr. biceps femorisa.

 

Postoje dvije trening strategije:

1.) Trening ponovljenih sprintova

2.) Trening usmjeren na nabrojene odrednice (1 – 6) kroz usmjerenost na razvoj energetskih potencijala (CrP, anaerobna glikoliza, aerobni kapacitet), metaboličkih komponenti (povećanje puferskog kapaciteta, tolerancije na laktate, H+ione) i neuro – muskularnih podražaja (snage).

Prednost se daje intenzivnim intervalnim treninzima (80 – 90% VO2max) za unaprijeđenje sposobnosti brzog oporavka između ponavljanja, povećanje VO2max, resinteze CrP, poboljšanje puferskog kapaciteta, te razvoj eksplozivne snage.

Postavite pitanje

O autoru

Profesor kineziologije Kristijan Blažević, vanjski suradnik Poliklinike Ribnjak

Leave A Comment