Kako roditeljima prenijeti povratnu informaciju o njihovom djetetu?

Prije nego što razradim temu, htio bih Vam skrenuti pozornost na selektivno i neselektivno odabrane sportaše. Selektivnim skautingom naše dijete je prepoznato od strane sustava kao “talentirano”, napredno i potencijalno rezultatski iznadprosječno. Samim time, približava se vrhunskom sportu i “pozvano” je na temelju nekih kriterija u vrhunske klubove, u kojima svi zajedno moramo poštivati norme. Tamo, nažalost (ili na sreću), ne možete kontaktirati trenera za baš svaku sitnicu i ne možete se uključivati u rad kluba.

Odmah u startu morate se odlučiti da li je to pravi put za Vaše dijete, a i za Vas. Čekaju Vas brojna odricanja i puno uloženog vremena i novca.
Što se tiče neselektivnih sustava, tu treneri moraju shvatiti da je prijenos informacija na liniji trener – dijete – roditelj isključivo na “njihovim leđima”. Ta djeca se nisu upisala u nogometni klub kako bi igrala u Real Madridu i vjerojatno nikad neće. Također, dosta je izgledno kako i taj trener neće nikad biti trener navedenog Real Madrida.

Prvo što moram istaknuti je komunikacija s djecom. Nećete vjerovati, ali ovdje dobivate bodove ukoliko ste čvrsti i direktni u svojim obraćanjima. Djeca vole direktnost i iskrenost, vole pohvalu, ali i uvažavaju kritiku ukoliko je zadovoljeno pravilo konstantnog kriterija. Ukoliko imate svoje mezimice i mezimce, nema šanse da to sakrijete ostaloj djeci iz grupe koju trenirate.

Drugo je razlika u kvaliteti. Ona dosta često odgovara razvojnim fazama. Zato su Vam danas kategorije poslagane po godištima djece, sve s ciljem kako bi imali što manja odstupanja. Ali, vjerujte, ako malo više zagrabite u literaturu, shvatiti ćete da je ogromna razlika između onih koji su napunili 13 godina jučer i onih koji će za mjesec dana imati 14 godina.

Treće je vrlo bitno. Često se događa da se neka djeca moraju preusmjeriti u nižerazredni klub, jer se u aktualnom “neće nametnuti”. Strašno moramo paziti u ovom slučaju. Prava istina je zapravo baš u razvojnim fazama. Pubertet je napravio svoje i nekima treba još malo vremena da ih priroda izjednači sa kolegama. Pobogu, ne šaljete ih u lošije rangirani klub jer su lošiji i ne znaju, nego ih šaljete zbog prikupljene minutaže i prakse u razvojnoj fazi koja malo kasni, što je potpuno prirodno i normalno.

Četvrto, trenerov rezultat utakmice protiv ljutog rivala kolege ne može i ne smije biti važniji od psihofizičkog razvoja njegovih klinaca, barem u neselektivnom sportu.
Kada sve ovo zadovoljite, u ekstremnim slučajevima možete pozvati roditelja na red.