NOVOSTI

Najnovije iz Poliklinike Ribnjak

Znanstvena dostignuća, medicinski savjeti, noviteti iz Poliklinike Ribnjak i više
toddler-boy-with-plaster-his-leg-1200x798.jpg

Fizička aktivnost od velike je važnosti za zdravlje ljudske populacije. Pravilno držanje tijela, zdrava postura, kardiorespiratorna izdržljivost i kondicija, samo su neki od benefita kontinuiranog treninga ili sportske aktivnosti. S druge strane, Hrvatska je jedna od najgorih zemalja Europske Unije što se tiče pretilosti, a to nam, zbog izuzetnih sportskih rezultata, ne ide u prilog. Stoga je veoma bitno djecu, već od predškolske dobi, usmjeriti prema sportskim aktivnostima, prije svega zbog zdravlja, a onda i zbog ostalih benefita koje sport donosi.

Uz sve dobre strane koje sport donosi, postoje i one negativne poput niza ozljeda koje su moguće ukoliko mladi sportaš nije kvalitetno pripremljen i osposobljen kako bi uvelike smanjio rizik od mogućih ozljeda. Sportske ozljede možemo podijeliti na akutne i kronične, a najbolja prevencija je kvalitetna fizička priprema sportaša, kao i edukacije o mogućim ozljedama. Ovdje veliku ulogu ima vodstvo kluba ili organizacije koji djeci moraju omogućiti stručne i školovane trenere, fizioterapeute, pa i psihologe koji će ukazati na mogućnost ozljeda i važnost fizičke pripreme, ali i odmora nakon napora.

Sportske ozljede nisu bezazlena pojava. Generalno, najteži su oni prvi susreti djece s ozljedom i prevladavanje tog prvog iskustva. Naravno, ovisi koliko je ozljeda ozbiljna, ali jako je važno mladom sportašu ukazati kako se oporaviti i što sve mora poduzeti kako bi smanjio rizik od budućih ozljeda. Mnogi sportski klubovi diljem Europe često organiziraju edukacije i predavanja za roditelje i njihovu djecu, mlade sportaše, kako bi osvijestili važnost kvalitetne pripreme za trening ili natjecanje, kao i fazu na kraju treninga ili natjecanja, koja se odnosi na važnost hlađenja, odnosno faze fleksibilnosti i oporavka mišića.

AKUTNE OZLJEDE

Najčešći uzroci kod akutnih ozljeda su iznenadne promjene pravca kretanja, naglih skokova i doskoka, nekvalitetne pripreme za trening ili natjecanje, naglo ubrzavanje ritma trčanja. Rizik od ozljeda u profesionalnom, ali i rekreativnom sportu najčešće se odnosi na akutne ozljede. Akutne ozljede su ozljede nastale uslijed jednokratnih i jasno definiranih rizičnih situacija, a rastu proporcionalno s vremenom provedenim na treningu. Ove ozljede kreću se od blagih, kao što su iščašenja i istegnuća pa do onih ozbiljnih kod kojih je potrebna hospitalizacija. Rizik od akutnih ozljeda varira od sporta do sporta. Pogreške u treningu najčešći su uzrok prijeloma kosti, rupture i distenzije mišića. Te su pogreške opisane kao „mileage mania“ ili pretjerana kilometraža, iznimno naporni i intenzivni treninzi i nagle promjene u kvalitativnim i kvantitativnim pogledima treninga. Ubacivanje adekvatnog odmora nakon napornih treninga znatno smanjuje rizik od prijeloma i ruptura. Također, vrsta podloge po kojoj se trči iznimno je važna kod prijeloma i zamora kosti. Primjerice trčanje po tvrdoj podlozi, asfaltu može biti povećano s povećanim rizikom prijeloma zbog mehaničkog udara prijenosa na kost. Trčanje na neravnoj površini može povećati rizik prijeloma uzrokujući pojačani zamor mišića i preraspodjelu opterećenja na kost. Dakle, akutne ozljede nastaju djelovanjem relativno jake sile u kontaktu ili sile kontrakcije vlastitog mišićnog sustava na dio tijela u kratkom vremenu.

RUPTURA MIŠIĆA

Ozljede mišića nastaju iznenada, a simptomi mogu biti subjektivni i objektivni. Vodeći subjektivni znak je bol, minimalna pokretljivost oštećenog ekstremiteta, a u nekim slučajevima pokret je nemoguć. Kontrakcija mišića je praćena bolom i pokušaj svakog pokreta izaziva bol. Od objektivnih simptoma ozljeda mišića su stalna bolna osjetljivost na mjestu ozljede i ozlijeđeni precizno lokalizira mjesto boli. Na mjestu puknuća pojavljuje se otekline koja se kasnije širi, nastaju prekidi, udubljenja i deformiteti na mjestu puknuća, a kontrakcija mišića je neizvediva ili otežana. Hematom je sigurni znak da se radi o rupturi mišićnih dijelova na mjestu ozljede.(2) Rupture mišića nastaju kod teških napora, nekvalitetnim zagrijavanjem segmenata tijela, kao i kod naglih promjena pravca kretanja.

OD DISTORZIJE DO FRAKTURE GORNJEG NOŽNOG ZGLOBA

Gornji nožni zglob je statički i dinamički najopterećeniji zglob ljudskog tijela, stoga nije čudno što zauzima vodeće mjesto kod sportskih ozljeda. Stopalo je pokretljivo prema potkoljenici u prvom redu zahvaljujući gornjem nožnom zglobu, u kojem talus preuzima tjelesnu težinu s tibije i fibule i predaje je kostima stopala posredstvom donjeg nožnog zgloba. Ta dva zgloba tvore formaciju kuglastog zgloba, koji omogućava kretnje u svim smjerovima. Ozljede stopala i općenito gornjeg nožnog zgloba javljaju se u svim sportovima, a posebno u nogometu i košarci. Do ozljede može doći krivim doskokom, ali i djelovanjem većih sila na zglob ili stopalo. Ozljede gornjeg nožnog zgloba možemo podijeliti na distorzije, luksacijske frakture, kompresivne frakture, druge atipične frakture. Najčešće su ozljede distorzija i luksacijskih fraktura. Kod distorzije postoje tri stupnja. Prvi stupanj ili distenzija znači da je ligament nategnut i istegnut uslijed prevelikog opterećenja. Traumatizirajuća sila nije prešla granicu čvrstoće ligamenata, pa njegova vlakna nisu popucala. Klinički se to manifestira lokalnom hiperemijom, blagim edemom, bolom pri pokretima i na pritisak. Drugi stupanj označava puknuće ili djelomičan prekid kontinuiteta ligamenata. Dio ligamentarnih vlakana je ostao pošteđen, najčešće je u nivou ligamenata ozlijeđena i zglobna čahura. U ovom stupnju karakteristična je bol u mirovanju , i pri pokušaju aktivnih i pasivnih pokreta, opsežan edem i hematom. Treći stupanj je kompletna ruptura jednog ili više ligamenata praćena i rupturom zglobne čahure,nekada i s otkidanjem komadića zglobne hrskavice pa tada ti fragmenti ostaju u zglobu kao slobodna tijela. Edem i hematom su jače izraženi. Ligamentarne ozljede prvog stupnja liječe se mirovanjem i hladnim oblozima. Povratak na trening je nakon desetak dana. Kod drugog stupnja ozljeda zahtijeva tri tjedna gipsane imobilizacije, prvi tjedan uz strogo mirovanje i elevaciju ozlijeđene noge, a preostalih petnaest dana gornji nožni zglob se stavlja u potkoljeničnu gipsanu čizmu za hodanje. Aktivni sportaš može održavati vježbe za opću tjelesnu kondiciju. Poslije imobilizacije počinje odgovarajuća fizikalna terapija. Ozlijeđeni se vraća u natjecateljski ritam tek 6-7 tjedana nakon ozljede. U trećem stupnju, potpunom rupturom ligamenata preporučeno je operacijsko liječenje . Operacijskom zahvatu treba pristupiti odmah nakon ozljede. Nakon operacije slijedi imobilizacija koja traje 6 tjedana.
Potom ozlijeđeni pristupa fizikalnoj terapiji, i obično nakon 4 do 5 mjeseci vraća se u normalni trenažni proces.(4)

FRAKTURE (PRIJELOMI)

Što se tiče sportova u kojima prevladava kontakt igra, manje je vjerojatno da će djeca školske i predškolske dobi zadobiti ozljedu prilikom samog duela, odnosno kontakta s drugim igračem. Najčešći uzrok prijeloma u djece su razni padovi. Najzastupljeniji prijelomi su kosti podlaktice, upravo zbog postavljanja ruku naprijed prilikom pada. Također, dječaci češće zadobiju prijelom i to najviše igrajući nogomet.

Kada govorimo o prijelomima noge, najzastupljenija fraktura je fraktura gležnja, ili skočnog zgloba. Nastaje najčešće inverzijskim (stopalo se okrene prema unutra) ili everzijskim uganućem ( stopalo se okrene prema van). Ozljede koljena koje nisu nastale kontaktom u 71% slučajeva javljaju se sportašima koji imaju problema s nestabilnošću koljenog zgloba. U odnosu na druge sportove u nogometu je najveća incidencija ozljeda meniska. Nastanak ozljede rezultat je rotacije femura u odnosu na fiksiranu tibiju. Iz tog razloga je jako važno raditi na mobilnosti i stabilnosti zglobova.

KRONIČNE OZLJEDE

Kronične ozljede kod djece najčešće nastaju zbog nekvalitetne fizičke pripreme, loše obuće, pretjerivanja, ali i manjka kvalitetnog oporavka mišića i zglobova. Kao najčešće ozljede prilikom sportskih aktivnosti kod djece javljaju se stres frakture, uganuća, skakačko koljeno sindromi trenja, tendinitis i ostale… Pojavom neugode ili boli, javljaju se znakovi da nešto nije u redu. Ozljedu je bitno shvatiti ozbiljno, ne opterećivati daljnjim treniranjem jer će u protivnom doći do pogoršanja.(5)

STRES FRAKTURE

Stres frakture su rezultat prenaprezanja u aktivnih osoba, odnosno uključuju ponavljajući submaksimalni stres.
Postoje dva stupnja kod stres fraktura:
1. prenaprezanje koje nastaje kada je normalna kost izložena ponavljajućem abnormalnom opterećenju
2. patološki sindromi prenaprezanja koji nastaju kada na kost oslabljenu patološkim procesom djeluje normalno ponavljajuće opterećenje
Simptomi koji se javljaju prilikom stres frakture je jaka bol, kod dužeg ili napornijeg treniranja. Bol se polako smiruje nakon prestanka treninga, odnosno rada. Neugodna bol može rezultirati onemogućenjem kvalitetnog treninga i pogoršanjem ozljede. Područje oko frakture može i oteći.(6,9)
Uzroci mogu biti neadekvatna obuća, naglo povećanje intenziteta treninga kao i preveliko opterećenje i nekvalitetna priprema. U prevenciji stres frakture bitna je komunikacija i pravovremena suradnja fizioterapeuta i sportaša.
Nakon ozljede bitni čimbenici su odmor i mirovanje. Stres fraktura je rezultat kontinuiranog ponavljanja i zamora određenog segmenta i mirovanje je prijeko potrebno.
Prije povratka treniranju korisne su vježbe balansa i ravnoteže, hidroterapija, krioterapija, vježbe zatvorenog i otvorenog kinetičkog lanca, ortopedski ulošci, imobilizacija i najvažnije pravilna kondicijska priprema.(6)

SKAKAČKO KOLJENO

Kod ove ozljede sindroma prenaprezanja karakteristična je bol u prednjem djelu koljena, na vršku patele, na polazištu patelarne sveze. Smatra se da do ove ozljede dolazi najčešće degenerativnim putem, kontinuiranim opterećenjem ekstenzornog mehanizma koljena. Patelarni tenditis pogađa najvise nogometaše, košarkaše i rukometaše, odnosno u sportovima u kojima prednjače skokovi. Jedan od osnovnih problema skakačkog koljena je nedovoljna fleksibilnost muskulature natkoljenice te neravnomjerna raspodjela hamstringsa i kvadricepsa, angularne deformacije koljena, tj. genus vara (o-noge) i genua valga (x-noge).
Osnovni simptom skakačkog koljena je oštra bol koja se u početku javlja nakon treninga ili natjecanja, a kasnije se javlja i tokom aktivnosti i može trajati dugo poslije same aktivnosti.
U prevenciji skakačkog koljena koriste se vježbe istezanja muskulature natkoljenice, mirovanje, a od procedura fizikalne terapije ultrazvuk te laser. U najvećem broju slučajeva primjenjuje se izvantjelesna terapija udarnim valom koja ima pozitivan učinak na bol i funkciju. Također,ekscentrične vježbe pokazale su pozitivan efekt u liječenju skakačkog koljena, primjerice ekscentrično izvođenje čučnjeva na kosoj podlozi.(7)

POPLITEALNI TENDINITIS

Ovaj sindrom karakteriziran je bolnošću u području hvatišta tetive poplitealnog mišića na lateralnom epikondilu femura ispred hvatišta lateralnog kolateralnog ligamenta. Pretjerana ili produžena pronacija stopala prilikom trčanja čimbenik je nastanka sindroma. Za kliničko ispitivanje koljeno treba postaviti u položaj četvorke i tada se palpira osjetljivost i bolnost sprijeda i distalno od polazišta lateralne kolateralne sveze koljena. Kod ovog sindroma važni su odgovarajući ortopedski ulošci za korekciju stopala.(8)

TRKAČKA POTKOLJENICA

Trkačka potkoljenica podrazumijeva bol u području potkoljenice prilikom trčanja. Pojavljuje se u sportovima s trčanjem. Uzroci trkačke potkoljenice su prijelom zamora tibije, periostitis tibije , kronični sindrom fascijalnog prostora i sindrom m. tibialis posteriora. Postoje i danas sportaši sa sindromom, ali jako je teško ustvrditi pravi uzrok. Magnetska rezonanca pokazuje dobre rezultate u dijagnosticiranju sindroma trkačke potkoljenice. Bez obzira na sve, jako je bitno imati kvalitetnu obuću za trčanje, kao i pravilnu tehniku, odnosno biomehaniku trčanja. Važno je izbjeći pogreške u metodi treninga. Isto tako, podloga po kojoj se trči jako ovisi o mogućnosti ozljede. Bol se u početku javlja nakon trčanja, potom se pojavljuje i prilikom trčanja, kasnije i na samom početku trčanja, da bi na kraju bol bila prisutna i kod hodanja. Pojava boli u srednjem dijelu potkoljenice karakteristična je za stresnu frakturu. Bol lokalizirana na medijalnoj strani donje polovice potkoljenice govori o sindromu m. tibialis posteriora, a bol duž anterolateralne strane znak je za sindrom prednjeg odjeljka.(9) Oporavak sindroma trkačke potkoljenice može trajati tjednima, mjesecima, pa čak i više od godinu dana. U većini slučajeva javlja se oteklina uz tibiju te je vrlo bolna na dodir. U težim slučajevima u kojima se kost nastavlja opterećivati javljaju se sitne frakture i mikrotraume. Za početak oporavka potrebno je smanjiti intenzitet treninga, izbjegavati nepristupačne podloge , brda, neravne površine. Koristiti led za smanjenje boli, krioterapiju, započeti sa vježbama za donje ekstremitete.

UGANUĆE GLEŽNJA

Uganuće gležnja jedna je od najčešćih ozljeda u sportu, ali i kod rekreacije. Ova vrsta ozljede je jako zastupljena u nogometu, košarci i rukometu, ali često se događa i kod rekreativnog trčanja, pogotovo na neravnim površinama.
Kod uganuća postoje tri stupnja ozljede:
1. Istegnuće ligamenata
2. Djelomično puknuće
3. Potpuna ruptura
Do uganuća gležnja najčešće dolazi prilikom inverzije stopala kod doskoka, uz uvjet da je stopalo u tom trenutku u plantarnoj fleksiji. Također, ozljeda može doći i kod brzih promjena ritma i smjera trčanja, kao i kod trčanja po neravnim i nepristupačnim, zahtjevnim terenima.
Prva dva stupnja liječe se odmorom, krioterapijom, kompresijom, elevacijom zgloba, dok je kod trećeg stupnja najčešće potreban operativni zahvat.
U prevenciji kod uganuća gležnja veliku ulogu imaju vježbe propriocepcije i balansa. Ravnoteža je jako bitna prilikom doskoka kako stopalo ne bi otišlo u inverziju. Od ostalih metoda, mobilizacija ima veliku ulogu kao i kineziotaping, ultrazvuk, TENS, laser.

PREVENCIJA OZLJEDA U SPORTU KOD DJECE ŠKOLSKE DOBI

Vrhunski sport zahtijeva puno odricanja i truda. U profesionalnom sportu, već od malih nogu, djeca su gotovo svaki dan na treningu, a vikendom na utakmici ili natjecanju, ovisno o sportu. Upravo iz tog razloga, velika je mogućnost ozljeda. Bilo akutne ili kronične, ozljede je najbolje prevenirati. Kvalitetna fizička priprema, dovoljno sna, edukacija i stručan tim, osnova su za prevenciju sportskih ozljeda kod djece školske dobi. Svakim pokretom prilikom treniranja, postoji mogućnost ozljede. Kod atletskih disciplina, važno je da mladi sportaši budu dobro pripremljeni. Sve discipline trčanja su izuzetno zahtjevne, stoga trkač mora raditi na izdržljivosti, mentalnoj pripremi i kvalitetnoj tehnici trčanja. Generalno, atletika spada pod bazični sport, tako da će biti od velike koristi djeci školske dobi prilikom odabira timskog sporta, ukoliko se za to odluči. Što se tiče nogometa, moglo bi se reći da su jednako potrebne vježbe mišićne izdržljivosti, fleksibilnosti, vježbe snage i biomehanika trčanja.
Tenis primjerice, donosi jako puno promjena u smjeru kretanja i zahtjeva nisko težište, stoga je izuzetno važno raditi na brzim promjenama smjera kretanja, kraćim dionicama, ali i fleksibilnosti. U košarci, najbitniji su skokovi i doskoci zbog kojih često dolazi do ozljeda skočnog zgloba, ali i stres fraktura. Vježbe balansa i mobilnosti jako su korisne kod ovih ozljeda. Spomenut ćemo još i rukomet, u kojem najčešće dolazi do već spomenutih ozljeda zgloba, ali i koljena, posebno kod pivota koji su okrenuti leđima golu, pa prilikom primanja lopte, okreću tijelo prema golu kako bi postigli pogodak. Dosta često kod tog okreta dolazi do pucanja ligamenata i zahtjevne rehabilitacije.

ULOGA FIZIOTERAPEUTA KOD OZLJEDA DJECE ŠKOLSKE DOBI

Odnos fizioterapeut i sportaš zahtijeva razumijevanje i uspješan feedback. Fizioterapeut koji se bavi određenim sportom, odnosno radi u klubu ili timu pojedinog sportaša mora biti upoznat sa samim sportom, pravilima i rizicima ozlijede. U suradnji s djecom, najvažnije je da fizioterapeut stvori pozitivan odnos s mladim sportašem kroz motivaciju i komunikaciju, odnosno edukaciju o prevenciji ozljeda. Kod individualnog sportaša, fizioterapeut je posvećen samo njemu, nadzire ga na svakom treningu, analizira kondiciju i brine o mogućim bolovima i opušta nakon treninga.

VJEŽBE ZA ODRŽAVANJE RAVNOTEŽE

Mogućnost održavanja ravnoteže u rizičnim situacijama u kojima se sportaš nalazi može biti značajno u prevenciji od ozljede. Nepristupačni tereni, krivi doskok, gubitak ravnoteže mogu biti ključni kod ozljeda. Psihomotorna ravnoteža je sposobnost da se uspostavi narušeni položaj ili korigira utjecaj sile gravitacije. Sposobnost tijela da u svakom trenutku brzo i učinkovito povrati stabilnost tijela.(10) Razlikujem statičke, dinamičke i proprioceptivne vrste ravnoteža. Kod statičkih vježbi zadržavamo određenu poziciju tijela bez pomicanja, primjerice plank. Dinamičkim vježbama utječemo na sposobnost zadržavanja ravnotežnog položaja pravovremenim pomicanjem centra tijela pod utjecajem neke sile, primjerice hodanje po traci. Proprioceptivnim treningom ravnoteže, utječemo na sposobnost tijela da prenosi osjete o njegovu položaju u prostoru.
Sa vježbama ravnoteže treba početi od malih nogu. Danas se za razvoj ravnoteže koristi najčešće proprioceptivni trening pomoću ravnotežnih balans ploča koje imaju svoju ulogu u procjeni ravnoteže. Trening ravnoteže ima veliku ulogu u prevenciji ozljeda jer utječe na posturalnu kontrolu i stabilnost. Osim vježbi na balans ploči, koriste se vježbe stabilizacije od najjednostavnijih do težih kao što je stabilizacija tijela sa podignutom rukom i nogom u zraku.

VJEŽBE FLEKSIBILNOSTI

Pojam fleksibilnosti podrazumijeva izvođenje maksimalno moguće amplitude u nekom zglobu ili nizu zglobova. Gipkost tijela dijelom je prirođena i podložna promjenama tijekom života, a dijelom je stečena i može biti poboljšana odgovarajućim vježbama. Program vježbi za postizanje fleksibilnosti koristan je u smislu relaksacije, opuštanja, oslobađanja mišićne boli i grčeva, kod sportaša smanjenje rizika od ozljeda i poboljšanja određenih sposobnosti. Vježbe istezanja preporučuju se izvoditi dva puta na dan, rano ujutro i poslijepodne ili rano uvečer. Vježbe moraju biti polagane i statičke. Izvođenje vježbe ne smije trajati manje od 45 sekundi. Nagli i bolni pokreti izazvat će stretch refleks u posljedičnom mišićnom kontrakcijom. (11)

ZAGRIJAVANJE

Zagrijavanje mišića je osnovna stavka za početak treninga, prevenciju ozljeda i pripreme za natjecanje. Zagrijavanje je zapravo priprema mišića za određeni napor i sastavni je dio svakog programa treninga. Ukoliko se zanemari, postoji velika opasnost od ozljeda. Zagrijavanje se bitno razlikuje kod sportova, ali ima jasan cilj. Spriječiti mogućnost ozljeda i pripremiti mišiće za rad. Obično se kreće sa zagrijavanjem cijelog tijela, a posebno se obraća pozornost na segmente koji će najviše biti izloženi naporu kod određenog treninga ili natjecanja.

EDUKACIJA O SPORTSKIM OZLJEDAMA

Edukacija sportaša od velike je važnosti u prevenciji ozljeda. Uloga fizioterapeuta je educirati sportaše o mogućim ozljedama i zajedno sa trenerom i drugim osobljem pravilno usmjeriti sportaša prilikom treniranja. Ovdje je bitno da fizioterapeut objasni sportašu važnost zagrijavanja, istezanja i kvalitetne pripreme za natjecanje ili trening, ali i načine koji vode do izbjegavanja mogućih ozljeda.

Edukacijom treba krenuti od malih nogu, da se što prije ukaže na mogućnosti ozljede i da mladi sportaš što prije počinje uvažavati važnost vježbi istezanja, zagrijavanja, ravnoteže i kvalitetnog treninga. Veliku važnost ovdje ima i kvalitetna i uravnotežena prehrana.

ZAKLJUČAK

Sportska aktivnost je izuzetno važna u fizičkom i psihičkom razvoju djece. Profesionalni sport zahtijeva puno odricanja već od samih početaka treniranja. Stručni tim ljudi od velike je važnosti kako bi pravilno usmjerio razvoj mladih sportaša i ukazao na prevenciju od mogućih ozljeda. Kvalitetnim programom treninga i komunikacijom trenera, fizioterapeuta i sportaša postižu se vrhunski rezultati i izbjegavaju ozljede. Sportaš, pravilnom edukacijom i sposobnošću osjeta vlastitog tijela i mogućnosti uvelike pridonosi prevenciji ozljeda. Ukoliko i dođe do ozljede, mentalna snaga sportaša ima bitnu ulogu u povratku na treninge i natjecanja. Sportašev tim koji se sastoji od trenera, liječnika, fizioterapeuta , psihologa , obitelji i drugih ukazuje koliko je važno imati pravi krug ljudi oko sebe. U tom timu fizioterapeut je neizostavni kotačić na putu prema cilju. Ozljede su sastavni dio svakog sporta, ali uz kvalitetnu prevenciju i edukaciju mogu se svesti na minimum. Odnos fizioterapeut i sportaš ključan je u cilju izbjegavanja ozljeda, a tako i postizanja cilja i uspjeha. Kvalitetnim programom treninga i komunikacijom trenera, fizioterapeuta i sportaša postižu se vrhunski rezultati i izbjegavaju ozljede.


smrznuto-rame-2-1200x800.jpg

Ramena imaju široki raspon pokreta. Dakle, riječ je i najpokretljivijem zglobu u ljudskom tijelu. Kad osjetite da s ramenima nešto nije u redu, jasno je da to ometa slobodno funkcioniranje ovog zgloba. Vjerojatno ne razmišljate previše o ramenima, sve dok iznenada ne osjetite bol u jednom od njih. Bol u ramenu može se javiti dok obavljate uobičajene pokrete, primjerice tijekom četkanja ili sušenja kose.
Kako starimo, vjerojatnost za nastajanjem boli u ramenu je sve veća, zbog brojnih uobičajenih zdravstvenih stanja.

Rame i rameni zglob
Tri glavne kosti ramena čine rameni zglob: humerus (nadlaktična kost), klavikula (ključna kost) i lopatica. Kosti su obložene slojem hrskavice.
Važno je napomenuti da postoje dva glavna ramena zgloba:
akromioklavikulski zglob: nalazi se između najvišeg dijela lopatice i klavikule.
glenohumerusni zglob: riječ je o glavnom zglobu ramena. To je kuglični zglob koji omogućuje pokretanje ruke.
Rameni zglob možete ozlijediti na razne načine: vježbanjem, jednostavnim ponavljanjem pokreta i sl. Kao što smo ranije napomenuli, određene bolesti također mogu prouzročiti bol koja putuje do ramena. U to se ubrajaju bolesti vratne kralježnice, bolesti jetre, srca ili žučnog mjehura.
U nekim se slučajevima bol u ramenu može liječiti kod kuće. Međutim, fizikalna terapija, lijekovi ili operativni zahvati ponekad su jedino rješenje.

Što učiniti ako osjetite bol u ramenu?
Nije uvijek moguće otkriti pravi razlog boli u ramenu. Ponekad su problemi s drugim dijelovima tijela uzročnici boli; bol se samo reflektira na područje ramena. Općenito govoreći, ako ste se ozlijedili ili vam bol u ramenu remeti obavljanje svakodnevnih aktivnosti, obavezno potražite pomoć liječnika koji će vas pregledati i postaviti dijagnozu. Ako osjetite tek blagu bol u ramenima, pokušajte prilagoditi svoje aktivnosti te razmislite o lijekovima koji sprječavaju upalu kako biste vidjeli ima li napretka. Ako bol ne nestane nakon nekoliko tjedana, uputite se kod liječnika.

Najčešći uzroci boli u ramenu
Postoji nekoliko čimbenika koji pridonose nastajanju boli u ramenima. Najčešći uzrok je ruptura rotatorne manžete ramena. Ovo stanje karakteriziraju otečene tetive, upala zglobne ovojnice i, naposljetku, puknuće rotatorne manžete ramena.
Ostali uzroci boli u ramenu uključuju:
artritis
oštećenje hrskavice
otečene tetive
uklještenje živca u vratu ili ramenu
slomljena kost ramena ili ruke
dislokacija ramena
ozljede zbog konstantnog ponavljanja pokreta
ozljeda leđne moždine
srčani udar
napetost u mišićima između vrata i ramena: ovo se obično povezuje s držanjem (način na koji sjedite tijekom korištenja računala ili stojite dok obavljate druge aktivnosti)

Ozljeda rotatorne manžete ramena
Rotatorna manžeta je skupina mišića i tetiva koje omogućuju kružno pokretanje ramena. Svake godine oko 2 milijuna ljudi posjeti liječnika zbog problema povezanih s ovom ovojnicom. Ako tijekom obavljanja svakodnevnih radnji osjetite bol u ramenu kada dižete ruku iznad glave ili ako posežete prema leđima, velika je vjerojatnost da imate problema s tetivno-mišićnom ovojnicom.

Kada posjetiti liječnika?
Ako niste pretrpjeli ozbiljnu ozljedu ramena te je posrijedi iznenadna bol u ramenu, obično s ista može tretirati i kod kuće. No, ako dvotjedno liječenje kod kuće nije dalo rezultata, trebali biste posjetiti liječnika ili fizioterapeuta.
Posjet liječniku je obavezan i u sljedećim slučajevima:
ako osjetite jaku bol u oba ramena
ako osjetite bolove u bedrima
ako imate groznicu
Navedena tri simptoma mogu biti znaci reumatske polimialgije koja zahtijeva brzo liječenje.
Isto tako, trebali biste kontaktirati liječnika ako ne možete pomaknuti rame, ako osjetite vrućinu oko zgloba i sl. Ako je bol u ramenu došla iznenadno i nije povezana ni s kakvom ozljedom, odmah nazovite liječnika, jer to može biti znak srčanog udara.

Postavljanje dijagnoze
Tijekom posjeta liječniku, isti će pregledati rame i tražiti eventualni pregled povijesti bolesti. Nakon toga slijedi procjena raspona pokreta i stabilnosti zglobova. Velika je vjerojatnost da će trebati rendgen ramena, kako bi se dobio konkretan uvid u trenutno stanje, što, točnije, podrazumijeva potvrđivanje ili isključivanje sumnje na probleme s kostima u ramenu, probleme sa zglobovima. Rendgen može pokazati samo kosti i ostala tvrda tkiva, no ne i meka tkiva poput mišića. Ako liječnik sumnja na postojanje složenijeg problema povezanog s mekim tkivom ramena, uputit će vas na snimanje magnetskom rezonancom. Magnetska rezonanca koristi radio valove za stvaranje slike koja pokazuje što se zaista događa s kostima i mišićima unutar ramena.

Osim toga, tijekom pregleda liječnik će vas pitati neka pitanja da utvrdi točan uzrok ozljede. Pitanja se obično odnose na neka od sljedećih:
Je li bol prisutna u jednom ili u oba ramena?
Je li riječ o iznenadnom osjećaju boli?
Prelazi li bol na neka druga tjelesna područja?
Možete li točno odrediti područje boli?
Osjećate li bol i kada mirujete?
Boli li više kada se krećete na određene načine (trčanje, hodanje, vožnja bicikla…)?
Možete li spavati po noći od boli?
Jeste li primijetili što ublažava, a što pojačava bol?
Jeste li zbog bolova u ramenima morali ograničiti svakodnevne aktivnosti?

Bol u ramenu – liječenje
Liječenje boli u ramenu ovisi o uzroku i stanju ozbiljnosti. Neki tretmani liječenja uključuju fizikalnu terapiju, korištenje imobilizatora za rame ili operativni zahvat.
Liječnik vam može propisati lijekove poput kortikosteroida ili nesteroidnih protuupalnih lijekova. Kortikosteroidi su prilično jaki lijekovi koji se uzimaju oralno ili pomoću injekcije.
Manji bolovi u ramenu mogu se liječiti kod kuće. Preporučuje se korištenje hladnih obloga u trajanju od 15-20 minuta tri do četiri puta dnevno. Jednostavno zamotajte led u ručnik i stavite na bolno područje.
Svakako odmarajte rame prije nego što se vratite uobičajenim aktivnostima te izbjegavajte sve pokrete koji bi mogli uzrokovati ponovnu bol. Ostali tretmani liječenja kod kuće uključuju primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova bez recepta koji pomažu u jenjavanju boli ili korištenje elastičnog zavoja kako bi se smanjilo oticanje.

Operativni zahvati liječenja boli u ramenu
U nekim slučajevima za tretiranje boli u ramenu preostaju jedino operativni zahvati. Isto vrijedi i za potpuno oštećenje tetive ramena. Dakle, jednostavno nema učinkovitog nekirurškog liječenja. Jasno je da se jačanjem mišića donekle može pomoći oslabljenoj tetivi. No, kirurški zahvati su ipak uspješniji i učinkovitiji.
Kirurško liječenje oštećene tetive ramena odnosi se na ponovno pričvršćivanje tetive za kosti ramena. Postoji nekoliko načina za rekonstrukciju tetive:
Otvorena metoda rekonstrukcije tetiva
Artroskopska operacija ramena
Mini-otvorena operacija ramena

Otvorena metoda rekonstrukcije tetiva
Radi se o tradicionalnom kirurškom rezu koji je potreban u slučaju velikog ili složenog puknuća tetive. Rez je potreban radi boljeg pristupa oštećenoj tetivi.

Artroskopska operacija ramena
Operacija se bazira na minimalnom otvaranju tkiva i korištenju optike. Vizualizacija se ostvaruje primjenom artroskopa. Dakle, kamera pokazuje slike na ekranu koje se koriste za usmjeravanje minijaturnih kirurških instrumenata.

Mini-otvorena operacija ramena
Operativna metoda koja koristi najnoviju tehnologiju i instrumente. Riječ je o malom rezu kroz koji se vrši rekonstrukcija. Zahvat se može kombinirati i s artroskopijom ramena.

Svaki operativni zahvat završava poslijeoperacijskom terapijom koja pospješava oporavak. Izdvajamo korištenje autologne kondicionirane plazme kao metode koja dokazano ubrzava oporavak.


POLICE1-2.jpg

Naš ravnatelj u razgovoru sa Ljubicom Vuko za portal Nismosame.com govorio je o važnosti kretanja.

U nastavku pročitajte članak.

Kada bismo stalno imali na umu koliko je važno kretanje i priča bi o zdravlju u poznijim godinama, pogotovo zdravlju kostiju, mišića i zglobova, u mnogim slučajevima bila veselija.

„Bilo da je riječ o svakodnevnoj aktivnosti, sportskim naporima na rekreativnoj ili profesionalnoj razini, stalna tjelesna aktivnost trebala bi biti neizostavna mjera primarne prevencije zaštite zdravlja. Kako i sam logo ortopedske struke kaže – „Život je kretanje, kretanje je život“, naš organizam jednostavno se mora kretati kako se ne bi narušili biološki procesi u lokomotornom sustavu“, ističe Milan Milošević, dr. med. spec. ortoped i traumatolog, ravnatelj zagrebačke Poliklinike “Ribnjak”.

Dodaje kako je produljenje životnog vijeka, ali i način života modernog čovjeka, doveo do golemog povećanja oboljenja i ozljeda lokomotornog sustava, od promjena na kralježnici, preko ubrzanog “starenja” zglobova kuka i koljena, deformacija stopala, atrofije mišića, do pojave osteoporoze i posljedičnih prijeloma kostiju.

Cijeli je niz razloga zašto je svaka vježba bolja nego pasivnost. Kako navodi dr. Milošević vježbanjem se javlja bolja aerobna izdržljivost, bolja termoregulacija tijela, bolja prehrana i izmjena stanica tkiva, efikasnije otklanjanje metabolita, povećanje mišićne mase i snage, bolja oksigenacija moždanih stanica.

Javljaju se i pozitivne emocionalne i mentalne promjene kao što su dobro raspoloženje, osjećaj korisnosti, optimizam i povećanje kvalitete života. Izravne koristi od redovite tjelesne aktivnosti ogledaju se prije svega na kvalitetnijem i duljem životu, jačim i otpornijim kostima, smanjenju bolova u zglobovima i mišićima, povećanju i održanju pokretljivosti i ravnoteže, smanjenju rizika od prijeloma i sporijem gubitku mišićne mase.

Kako bismo očuvali zdravlje zglobova i ligamenata, važno je i kakvu obuću nosimo. Liječnici napominju kako ta obuća mora biti adekvatna, kako u svakodnevnom radu, tako i pri rekreaciji. Odabir mekanih, amortizirajućih podloga, vrlo je bitan za zglobove donjih ekstremiteta, napose stopala. A kako bi se smanjilo opterećenje na stopalo, kvalitetni ortopedski ulošci mogu znatno pomoći.

Izreka ‘bolje spriječiti nego liječiti’ trebala bi biti vodilja, a životni moto ‘gibanje, gibanje, gibanje’ jer to je najbolji recept za očuvanje zdravlja. Ponekad je teško učiniti prvi korak, a za početak ne bi bilo zgorega krenuti pješice, ako ne cijeli put do posla, barem dio puta, učlaniti se u planinarsko društvo, upisati se u školu trčanja, krenuti na pilates, yogu i druge vrste tjelovježbe. Mogućnosti su brojne. Trebamo samo odlučiti i krenuti.


artroskopija-gleznja-grafika-1-1200x714.png

Odgovore na nekoliko vaših pitanja vezanih uz ortopediju potražili smo kod liječnika specijalista iz ovog područja.

Razgovarala: Martina Požgaj

Rekreativno se bavim sportom već nekoliko godina i imam problema sa spuštenim stopalima. Često osjećam bol u petama, pa me zanima je li neugoda uzrokovana upravo deformitetom tabana i što mi savjetujete? Postoji li nešto što bi mi makar olakšalo bolove?

Tegobe koje navodite s boli u petama vezane su uz upalu opne (fascije) koja je smještena na tabanu. Često je to stanje popratna pojava spuštenih stopala s obzirom da promijenjena statika stopala dovodi do neravnomjernog opterećenja istog! Uz kvalitetne ortopedske uloške, fizikalne procedure za petu, poput primjene lasera ili ultrazvuka, dovode do povlačenja simptoma. U svakom slučaju, javite se ortopedu koji će vam nakon pregleda znati propisati konkretnu metodu liječenja.

 

Nedavno sam čula za metodu biološkog liječenja oštećenja hrskavice, od čega i sama patim, pa me zanima o kakvoj se terapiji zapravo radi i kako ona može pomoći?

Vjerojatno ste čuli o liječenju tzv. autolognim kondicioniranim serumom (engl. PRP). To je biološko liječenje koje koristi vlastitu krv, odnosno plazmu, dobivenu postupkom centrifugiranja, i tako obogaćenu trombocitima! Aplikacija takve plazme potiče regeneraciju (obnovu) mekih tkiva, mišića, tetiva, ligamenata i sl. Kada je u pitanju hrskavica, rezultati liječenja su ohrabrujući za određenu vrstu oštećenja iste!

Imam 27 godina i svako jutro budim se s bolovima u lumbalnom predjelu, koji se nerijetko jave i u gornjem dijelu kralježnice. Imam dijagnosticiran blaži oblik kifoze i lordoze, ali i skolioze (u obliku slova s). Što bih mogla napraviti da ublažim bol?

Sudeći po navedenom, najviše bi vam pomogla kvalitetna fizikalna terapija u vidu jačanja leđne muskulature, što je prvi korak u liječenju ovog problema. Plivanje, pogotovo dolaskom ljeta, svakako doprinosi poboljšanju statusa mišićnog sustava, te, ako imate priliku, savjetujem da što više plivate. Primjena autologne kondicionirane plazme kompatibilna je s klasičnim metodama fizikalne terapije. Ako i nakon provedene fizikalne terapije imate tegobe, potrebno je javiti se ortopedu!

Moja dvoipolgodišnja kćer, još otkako je prohodala, hoda na prstima umjesto cijelim stopalom. Nijedno od moje djece nije to radilo, pa se pomalo brinem. Je li moja briga opravdana i što mogu učiniti?

U velikoj većini slučajeva, nema razloga za brigu! Djeca do određene dobi često hodaju „na prstima“. Ubrzo slijedi obrazac hoda koji je prisutan i kod odraslih. Ako navedeni hod djeteta potraje, svakako bi trebalo obaviti pregled ortopeda!

Tijekom radnog dana zbog prirode posla sve vrijeme stojim i primijetila sam da mi pucaju kapilare s unutrašnje strane gležnjeva, a često mi i otiču zglobovi. Jesu li simptomi povezani s nekim reumatskim oboljenjem?

Sudeći po navedenom, ne radi se o reumatskom oboljenju! Zbog tegoba s kapilarama potrebno je potražiti savjet specijalista vaskularnog kirurga. S ortopedske strane, ultrazvuk gležnja je vrlo korisna metoda u evaluaciji stanja mekih tkiva. Moguće je utvrditi uzrok oticanja na potpuno bezbolan i neškodljiv način! Najprije obavite pregled kod liječnika opće prakse, koji će vas kasnije usmjeriti na reumatologa ili imunologa.

Milan Milošević, dr. med.;

Objavljeno u časopisu Ljepota&Zdravlje, Lipnja, 2014.


Artboard-14b-4-1200x675.jpg

Središnji dio sustava organa za pokretanje čini kralježnica.

Zdrava kralježnica omogućuje uspravan stav, pravilan hod, te normalno podnošenje fizičkih opterećenja. Ukoliko se javi disbalans ovog složenog sustava, rezultat je nastanak umora, napetosti mišića, boli prilikom sjedenja, stajanja, hodanja, kao i neravnomjerno opterećenje nogu.
Bolovi u kralježnici predstavljaju vodeći uzrok boli koja pacijente dovodi liječniku!

Gotovo da nema osobe koja u svom životnom vijeku ne iskusi tegobe sa kralježnicom. Produženjem ljudskog životnog vijeka, nužno se povećala učestalost promjena koje u velikom broju slučajeva onemogućavaju svakodnevne aktivnosti.

Normalna kralježnica ima oblik slova „S“ gledano iz profila, ona zauzima centralni položaj i složene je građe koja određuje njene statičke i dinamičke karakteristike. Razlikujemo vratni dio sa 7 kralježaka, grudni sa 12 kralježaka, lumbalni i sakralni dio sadrže 5 a trtični dio 4-5 kralježaka, ukupno 33-34 kralješka. Kompleksni sustav čine mnogobrojni mišići, zglobovi, intervertebralni diskovi i ligamenti kralježnice, dok je živčani sustav inkorporiran u takvoj složenoj građi. Kako bi razumjeli biomehaniku kralježnice polazimo od činjenice da se između dvaju susjednih kralježaka nalazi zglobni kompleks. To omogućuje pokretljivost koja je različita u svakom pojedinom dijelu leđa.

Brojni su uzroci nastanka promjena na kralježnici, ali apsolutno vodeći uzrok su degenerativna oboljenja tj. pojava artroze koja je praćena boli!
Križobolja je najčešća dijagnoza poremećaja lokomotornog sustava u ordinacijama liječnika opće medicine.

 

Krivo držanje

To je glavni razlog nastanka boli u kralježnici i to obično u njenom najopterećenijem – slabinskom dijelu!
Krivo držanje treba razlikovati od fiksnih deformiteta. Muskulatura kralježnice je pod opterećenjem zbog promijenjenih odnosa, što se očituje pojavom boli i umora. To osobito može biti izraženo u djece predškolske i školske dobi. Naša kralježnica tada je u punom razvoju i vrlo je bitno forsirati ispravno držanje. Iako na pojavu artroze uglavnom ne možemo utjecati, od najranije mladosti možemo voditi brigu o pravilnom držanju!
Krivo držanje dosta je česta pojava u djece koja, u velikoj većini slučajeva, ne ostavlja posljedice u kasnijem razvoju! Zbog toga je prevencija, u vidu edukacije i poimanja ispravnog držanja, sastavni dio ortopedske prakse. Ovdje treba uzeti u razmatranje nekoliko stvari , između ostaloga, ulogu namještaja u razvojnom periodu kralježnice. Djeca sjede u vrtićima i školama, općepoznato je da je njihova pažnja usmjerena na druge stvari pa je na odraslima da im ukažu na pravilni položaj kralježnice. Pravilno sjedenje djeteta lakše je upotrebom ergonomskog namještaja!

Sa ortopedske strane, krivo držanje djeteta dovodi do bolova duž same kralježnice, ali većinom se jednostavnim ispravljanjem stanje popravlja. Ponekad, simptomi mogu napredovati i dovesti do disbalansa pri opterećenju zglobova, pa se djeca sada žale i na bolove koljena, listova i stopala. Od velikog značaja su vježbe muskulature kralježnice, kao i eventualna korekcija statike u smislu propisivanja ortopedskih uložaka!



Akutna mišićno-koštana oboljenja stopala, često se mogu dijagnosticirati na osnovu ultrazvučnog i kliničkog pregleda.

U tu skupinu većinom spadaju ozljede mekih tkiva:

  • Ligamenata – istegnuća, djelomična ili potpuna puknuća
  • Tetiva – upalna stanja, istegnuća, puknuća i sl.
  • Vezivne opne stopala – upalna stanja, ozljede
  • Pojava cističnih tvorbi
  • Ponekad se ipak javlja i koštana trauma stopala

 

Ukoliko ne dođe do izlječenja, javljaju se kronični bolovi stopala koji otežavaju normalan hod, stvaraju smetnje bilo u mirovanju ili prilikom aktivnosti te mogu dovesti do pojave određenih deformacija. Posebnu skupinu predstavljaju tzv. sindromi prenaprezanja, obično vidljivi kod sportaša gdje se zbog povećanih zahtjeva na stopalo, akumuliraju opterećenja koja dovode do pojave boli!

Ovdje  treba misliti i na eventualni  upalni proces, pritisak na živce stopala (kompresivne neuropatije) ili pak metaboličko oštećenje sa posljedičnom lezijom živčanih struktura.

Spuštena stopala

Nebrojene su rasprave o spuštenim stopalima kod djece i odraslih, količina raznih informacija često zbunjuje i stvara zablude.Naša stopala podnose težinu cijelog tijela u uspravnom stavu. Vremenom to opterećenje može nadvladati kapacitete mišićno-ligamentarnih struktura, što rezultira cijelim nizom promijenjenih biomehaničkih odnosa, ali i pojavom boli!

Treba razlikovati „rigidno“ spušteno stopalo od tzv. „fleksibilnog“ spuštenog stopala koje dolazi do izražaja samo prilikom opterećenja! Deformacija može biti nasljedna ili, češće, stečena zbog nekoliko razloga od kojih je na prvom mjestu statički uzrok. Postoje tri osnovna oblika spuštenih stopala i određuju se na temelju otiska stopala, tzv. plantograma.

Nije uvijek lako odrediti granicu između normalnog i spuštenog stopala, razlike su vrlo individualne. Tegobe u smislu bolova stopala javljaju se obično u središnjem dijelu, u početku kao manja bol koja vremenom progredira i postaje sve neugodnija. Kako vrijeme odmiče, bolovi se javljaju i u ostalim dijelovima stopalima, osobito u području pete gdje se može javiti i bolno stanje opne  tabana tzv. plantarni fascitis. Nerijetko, kasniji stadiji imaju za posljedicu pojavu bolova i u listovima, koljenima pa i križima što je posljedica poremećenog hoda i promijenjenih biomehaničkih odnosa. Najočitija posljedica, između ostalog i jako izraženog spuštenog stopala, je pojava hallux valgus deformacije palca ili „čuklja“

Kvaliteta izrade ključna je za pravilnu funkciju uložaka u vašoj obući, jednako tako, ova ortopedska pomagala potrebno je nesmetano prenositi iz jedne obuće u drugu. Ovisno o stanju stopala koje se korigira, ulošci se mogu modificirati određenim povišenjima sa vanjske ili unutrašnje strane, povišenjem pod petu ili pak,umetkom u području glavica metatarzalnih kostiju.

Bolna stanja vezivne opne stopala ( plantarne fascije)

Radi se o vezivnoj opni u području tabana koja se prostire od petne kosti do prednjeg dijela stopala. Njena funkcija je amortizacija stresa koje stopalo svakodnevno podnosi kao i sudjelovanje u iskoraku mehanizmon tzv. vitla.Sama plantarna fascija sastoji se od nekoliko krakova i može biti ozljeđena prilikom udarca ili, što je učestalije, akumulirajući mikroopterećenja do određene razine!

Tipična je uporna i neugodna bol pete, koja bolesnika ograničava u svakodnevnim aktivnostima, nerijetko uzrokuje šepanje i smanjuje kvalitetu života. Bol je osobito izražena u jutarnjim satima nakon prohodavanja! Odmah je potrebno započeti sa tretiranjem ovog bolnog stanja u smislu adekvatne fizikalne terapije. Osim klasičnih metoda  terapije (ultrazvuk i laser), liječenje autolognom kondicioniranom plazmom pokazalo je odlične rezultate. Kirurško liječenje rijetko je potrebno i izvodi se na principu jednodnevnih operativnih zahvata.

Bolna stanja Ahilove tetive

Petna kost predstavlja hvatište Ahilove tetive, okruženo sa tzv. burzama ili sluznim vrećicama. Upalno stanje tetive u smislu tendinitisa (bolna tetiva) ili entezitisa (bolno hvatište tetive) u toj regiji stvara karakterističnu kliničku sliku.  Ultrazvučna pretraga tetive neizostavni je dio pregleda ortopeda. Kako se radi o najsnažnijoj tetivi ljudskog tijela, potreban je  studiozan pristup specijaliste ortopeda sa poznavanjem ultrazvučne dijagnostike.

Ahilova tetiva može biti istegnuta, što je znak upozorenja da je potrebno izbjegavati iole veća opterećenja, te pristupiti liječenju kako ne bi došlo do rupture, odnosno pucanja iste. Autologna kondicionirana plazma idealno je rješenje za regeneraciju tetive koja je pod stresom.

 

Cilj liječenja je stoga brzo ublažiti bol i upalu i uspostaviti pokretljivost.




Ukratko


Poliklinika Ribnjak jedinstvena je ustanova na području Republike Hrvatske. Objedinjuje različite grane medicine, a sve kako bi ostala vjerna svom sloganu “Zdravlje i Ljepota. Zajedno”. Ortopedija, napredna sportska dijagnostika, funkcionalna i kineziološka rehabilitacija, estetska kirurgija i tretmani, usluge su koje pružamo svakodnevno, stručno i u skladu s najnovijim profesionalnim standardima.




Newsletter


Prijavite se za newsletter Poliklinike Ribnjak i primajte pogodnosti i novosti izravno u svoj inbox.


Don’t miss out!
Invalid email address

Poliklinika Ribnjak 2021. Sva prava pridržana.